– Prije samo šest mjeseci, kada je moj sin rođen, ja još uvijek nisam bila spremna da budem majka – priznaje Kajserova.
– Ali to tada nisam znala. Na kraju krajeva, imala sam koljevku, odjeću i kutije pune pelena. Pohađala sam časove pripreme za porođaj i kurseve o razvoju djeteta. I to nije bila iznenadna trudnoća. Svjesno sam odlučila da imam bebu. Moj suprug i ja smo planirali koliko god je to moguće. Sačekali smo da prođe određeno vrijeme od početka braka jer smo željeli da budemo sigurni da smo spremni za djecu. Ali ja nisam bila spremna da budem mama. Jednostavno, nisam bila pripremljena.
Kako piše Kajserova, ona se nije spremila za to da će njeno tijelo početi da stvara mlijeko u dovoljnim količinama da nahrani manje selo, kao ni za bol u leđima od neprestanog saginjanja da podigne dijete. Nije bila spremna za žućkaste fekalije po svakom komadu djetetove odjeće, za “bljuckanje” po svom ramenu, za besane noći i slušanje plača svoje bebe.
Međutim, početak ovog poglavlja u njenom životu nije bio ispunjen samo strahom i brigama…
– Nisam bila spremna ni za to da ću ga toliko voljeti – priznaje Vene Kajser.
– Nisam znala da će tako savršeno stati u moje naručje, nisam bila spremna za osjećaj koji će se roditi u mojim grudima i potpuno me obuzeti dok ga budem gledala kako prvi put udiše, za to kako će njegovi mali prsti obujmiti moje i za to kako ćemo se ušuškati držeći se za ruke.
Takođe, ona objašnjava da se nije pripremila ni za to koliko će, istog trenutka, njen sin zavoleti nju…
– Mene. On voli mene – ni zbog čega drugog osim zbog toga što sam njegova mama! – piše Kajserova i kaže da je nevjerovatno koliko ju je to malo ljudsko biće, koje je do nedavno bilo samo skup ćelija u njoj, promjenilo.
– On me je učinio majkom. Iznenada sam razumjela. Razumjela sam hrabrost koja omogućava majci da da sve što je potrebno za dobrobit njenog djeteta. Razumjela sam nalet adrenalina koji omogućava majkama da prkose zakonima logike i nauke samo zato što su, u tom trenutku, potrebne svom djetetu. Razumjela sam želju da se svijet promeni, da se planine pomjere – baš kao i kontinentni i galaksije – kako bi dijete živjelo u još ljepšem svijetu!
Ona ističe da je uvijek iskreno čestitala svojoj mami Dan majki, ali da joj je tek sada jasno da to nije moglo biti iskreno, jer tada nije razumjela kako je biti majka i nije umjela da cijeni svaki dragoceni trenutak i žrtvu. Nije mogla znati da njena tuga boli i njenu majku, da je mamin um uvijek okupiran njom, da je neprestano pokušavala da učini svijet idealnim mjestom za nju.
– Zahvalna sam svojoj majci što je bila to što jeste i zahvalna sam svom predivnom djetetu jer je rođen i što mi je omogućio da naučim kako da i sama postanem takva osoba – završila je Kajserova.
Izvor: yumama.com
0 comments:
Objavi komentar